Na današnji dan pre tačno 40 godina umro je Josip Broz Tito. Neprikosnoveni lider, doživotni predsednik SFRJ i ratni komandant.

Josip Broz Tito je preminuo 4. maja 1980. godine, u 15:05, u Kliničkom centru u Ljubljani, tri dana pred svoj 88. rođendan. U Jugoslaviji je nastao muk, a iako su od tada prošle četiri decenije, mnogi građani se i dalje sećaju trenutka kada je objavljena vest koje su se svi plašili.
– Umro je drug Tito – čuvena rečenica koju je u programu izgovorio Miodrag Zdravković i danas odzvanja onima koji su tog 4. maja 1980. gledali televiziju. Nekoliko minuta bilo je dovoljno da se vest pročuje, a onda je Jugoslavija stala.
Utakmice su prekinute, bioskopi su zatvoreni, plakali su milioni ljudi. Proglašena je sedmodnevna žalost, a kolone ožalošćenih čekale su prolazak Plavog voza sa posmrtnim ostacima Tita.
Vest je fudbalere Crvene zvezde i Hajduka iz Splita sačekala na stadionu “Poljud” usred utakmice. Začuli su se krici i plač.
Snimci sa stadiona na kom se u tom trenutku nalazilo 50.000 ljudi obišli su svet. Na njima se čulo kako “Poljud” plače i peva “Druže Tito mi ti se kunemo” i “Hej Sloveni”.
Utakmica je prekinuta u 43. minutu pri rezultatu 1:0 za Zvezdu. Ponovljena je tek 21. maja, takođe na “Poljudu”, kada je beogradski klub slavio sa 3:1. Osim ove, zbog Titove smrti prekinuta je utakmica na “Maksimiru” između Dinama i Željezničara, kao i na stadionu “Koševo” između Sarajeva i Osijeka.
Kovčeg sa Titovim posmrtnim ostacima stigao je sutradan Plavim vozom iz Ljubljane, preko Zagreba, u Beograd.
Tri dana kasnije, na sahranu je došlo 700.000 ljudi. Prisutno je bilo 209 državnih delegacija iz 128 zemalja sveta. Bio je to najposećeniji pogreb nekog državnika u 20. veku.
Poslednju poštu osnivaču Pokreta nesvrstanih odali su 31 predsednik države, 22 premijera, četiri kralja, šest prinčeva i 11 predsednika nacionalnih parlamenata. Iz Hladnim ratom podeljenog sveta, u Beograd su doputovali državnici iz oba tabora.
Na sahrani su bili i Margaret Tačer, potpredsednik SAD Volter Mondejl, Indira Gandi, Hosni Mubarak, Sadam Husein, Leonid Brežnjev, Nikolaj Čaušesku, švedski kralj Karl XVI Gustav…
Tito je sahranjen u Kući cveća na Dedinju, gde od 2013. godine pored njega počiva i supruga Jovanka. Njegov grob je, uz obližnji Muzej Jugoslavije, još uvek odredište brojnih turista, posetilaca i poštovalaca iz bivših jugoslovenskih republika i celog sveta.
Josip Broz Tito je rođen u Kumrovcu u tadašnjoj Austrougarskoj 7. maja 1892. godine. Postao je u to vreme najmlađi vodnik austrougarske vojske, a za vreme Prvog svetskog rata su ga ranili i zarobili Rusi, pa je završio u radnim logorima u Rusiji.
Nakon Oktobarske revolucije, 1920. godine vratio se u novoosnovanu Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca i u Zagrebu se učlanio u Komunističku partiju.
Po izbijanju Drugog svetskog rata, postao je vođa Partizanskog pokreta otpora, a nakon njegovog završetka lider Jugoslavije u kojoj je uspostavljen novi društveno-politički poredak.
Bio je predsednik Vlade od 29. novembra 1945. godine, a posle 1953. predsednik Saveznog izvršnog veća i predsednik Republike. Kada su godinu dana kasnije te dve funkcije razdvojene, ostao je do kraja života predsednik Republike, a od 1974. godine i predsednik Predsedništva SFRJ.
Imao je čin maršala Jugoslavije i položaj vrhovnog komandanta Jugoslovenske narodne armije. Jedan je od osnivača Pokreta nesvrstanih, čiji je jedno vreme bio i generalni sekretar.