Nakon naše prve objave o zloupotrebama u Srpskoj pravoslavnoj crkvenoj opštini u Trstu, unutar takozvane „svete alijanse“ zavladala je prava panika. Kako saznajemo, sedmorica „veličanstvenih“ članova crkvenog odbora hitno su se sastali iza zatvorenih vrata kako bi, u najboljem naprednjačkom maniru, napravili plan odmazde prema osobi za koju sumnjaju da nam dostavlja informacije.

Problem je što im plan od samog početka škripi – jer Trst nije Srbija. A onaj na koga su se okomili je ne samo slobodan građanin, već i državljanin Italije. Tako da su sve ideje o „proterivanju“ i pritiscima pale u vodu – ili bolje rečeno, u Jadran.
Da zlo bude veće za njih, naš saradnik je od nas na vreme saznao za tajni sastanak. Bez straha i sa ponosom, sačekao ih je ispred crkve, kulturno se pozdravio sa svima – svakom ponaosob pružajući ruku. Ali je zato od Zlatimira Selakovića dobio tipičnu, ciničnu pretnju u duhu ulickane naprednjačke škole:
„Nećeš ti dugo, već te traže.“
Na što je stigao hladan i jasan odgovor:
„Neka dođu. Tek smo počeli.“
Nakon ovog susreta, „sveta alijansa“ se povukla na sigurno tlo – u jednu od kafana u kojoj, kako saznajemo, gotovo svakodnevno obeduju o trošku naroda i crkve. Ovog puta, u pokušaju da se održi privid normalnosti, Selaković je velikodušno poručio da će on lično platiti račun. Da li iz gesta ljubaznosti, ili kao poslednji manevar u kontrolisanju unutrašnjeg nemira?
Dok vernici Srpske pravoslavne crkve u Trstu sa verom i strpljenjem ulažu u svoj hram, u senci oltara odigrava se scenario koji sve više liči na zloupotrebu položaja i crkvenih fondova. U centru pažnje – predsednik Crkvenog odbora, Zlatimir Selaković.
Prema informacijama do kojih je došao portal TPKNews, Crkveni odbor u Trstu već nekoliko godina raspolaže kreditnom karticom koja je direktno povezana sa bankarskim računom Srpske pravoslavne crkve u ovom italijanskom gradu. Ono što izaziva posebnu pažnju jeste činjenica da je kartica izdata na ime upravo Zlatimira Selakovića – i da se, umesto za potrebe hrama, redovno koristi za tzv. “predsedničke reprezentacije”.
Izvori iz zajednice svedoče da se tom karticom često plaćaju računi iz lokalnih restorana i kafića – uključujući ručkove, večere, pa i alkoholna pića. Sve pod etiketom “troškova funkcije”. Dok na jednoj strani frižider u crkvenoj kuhinji ostaje prazan, na drugoj se ne štedi kada treba “reprezentovati”.
KO ZAPRAVO UPRAVLJA HRAMOM U TRSTU?
Sagovornici TPKNews-a, bliski crkvenoj zajednici, navode da je ovo samo jedna od manifestacija dužeg niza problema koji muče ovu parohiju – od netransparentnog rukovođenja do lične koristi koju pojedini funkcioneri izvlače iz zajedničke kase. Dok se jedan broj vernika otvoreno pita gde odlazi novac od priloga i donacija, drugi – sve češće – odlučuju da se distanciraju od institucije koju smatraju kompromitovanom.
Podsećamo, crkveni fondovi bi trebalo da budu posvećeni održavanju hrama, podršci socijalno ugroženima i negovanju duhovnog života zajednice. Umesto toga, izgleda da su pretvoreni u kreditni resurs za lične gastronomske avanture jednog čoveka.
Da li je ovo usamljeni slučaj zloupotrebe – ili simptom dubljeg sistemskog problema u upravljanju imovinom i finansijama SPC u dijaspori?
Redakcija TPKNews-a nastavlja da istražuje. U narednim danima donosimo nove podatke o mehanizmima izvlačenja novca, o unutrašnjim podelama i sprezi sa strukturama iz Srbije. Jer istina, koliko god bolna bila, mora izaći na svetlo dana.
Sledi nastavak – i otkrivanje novih načina vađenja para…
(Tpknews.com/@I.M.S.)










