Dugo je Srbija bila zemlja podela – na „naše“ i „njihove“, vlast i opoziciju, levo i desno, urbano i ruralno. Ali danas više nema dileme – politički frontovi su nestali, ostao je samo jedan jasan raskol – narod protiv režima.

Sve društvene grupe, ideološke struje i interesne sfere slažu se u jednom – Vučićev kartel je zajednički neprijatelj. Kumulativni efekat godina pljačke, korupcije, političke represije i urušavanja institucija doveo je do toga da je čak i najmanji privid legitimiteta vlasti nestao.
Jedan od najsnažnijih pokazatelja ovog preokreta jesu masovni studentski protesti koji su postali simbol narodnog nezadovoljstva. Studenti, nekada smatrani apatičnim i politički nezainteresovanim, sada predvode borbu protiv korumpiranog sistema. Osvajanje univerziteta, hiljade mladih na ulicama i zahtevi za suštinskim promenama – sve to pokazuje da Srbija ima novu generaciju koja ne pristaje na diktaturu.
Njihov bunt nije samo protiv loših uslova studiranja i urušavanja obrazovnog sistema, već i protiv šire političke represije. Povezivanjem sa nezadovoljnim radnicima, obespravljenim građanima i profesorima koji su odbili da ćute, studenti su postali pokretač šire društvene mobilizacije.
Ova jedinstvena društvena kohezija protiv vlasti postavlja ključno pitanje – da li je ovo trenutak koji će zaista doneti promene? Da li se približavamo prelomnoj tački, ili će režim, kao i bezbroj puta do sada, upotrebiti represiju, manipulacije i strah kako bi ugušio otpor?
Jedno je sigurno – Srbija više nije zemlja podela, bar ne u političkom smislu. U igri je ostala samo jedna strana, a ta strana je narod koji se budi.
(Tpknews.com/@Mile Sova)