Aleksandar Jokić, funkcioner Srpske napredne stranke (SNS), ponovo se našao u centru pažnje javnosti nakon što je primećen rame uz rame sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem tokom posete Požarevcu. Ovaj potez izazvao je buru reakcija jer je predsednik ranije najavio da će Jokić, kao jedan od osumnjičenih za napad na studente ispred Fakulteta dramskih umetnosti (FDU), podneti ostavku na sve funkcije.

Iako su vlasti obećale da će svi osumnjičeni za pomenuti incident biti i krivično gonjeni i razrešeni svih funkcija, krivična prijava protiv Jokića je odbačena. Njegovo prisustvo na skupu u Požarevcu, u pratnji samog predsednika, dodatno je produbilo sumnje u selektivnu pravdu i političku protekciju. Na ovo su reagovali studenti više fakulteta, osuđujući njegovo pojavljivanje, dok je dekanat FDU-a naglasio da “pravde još nema.”
Studenti FDU-a objavili su na društvenoj mreži X: “Juče je primećen u ceremonijalnoj poseti Braničevskom okrugu. Ne samo da nema pravde, već se i napadači nagrađuju. Nama ovaj podsetnik nije potreban – mi nećemo zaboraviti.”
Međutim, ovo nije prvi put da se ime Aleksandra Jokića vezuje za kontroverze. On je 2021. godine, zajedno sa Danetom Šijanom i Vladimirom Mandićem, uhapšen u Nikšiću zbog sumnje da su se bavili kupovinom glasova za stranke bliske vlastima u Srbiji. Tada mu je izrečena zabrana ulaska u Crnu Goru, koja je ukinuta 2023. godine. Takođe, prema pisanju crnogorskog lista “Pobjeda”, Jokić je bio posrednik u organizaciji susreta tadašnjeg premijera Crne Gore Milojka Spajića i ministra finansija Srbije Siniše Malog tokom formiranja pokreta “Evropa Sad”.
U okviru SNS-a, Jokić je dugo bio prepoznat kao operativac od poverenja. Njegova politička karijera obuhvata niz funkcija u stranci i javnim preduzećima. Bio je na Čelu Opštinskog odbora SNS Čukarica, član Izvršnog odbora SNS-a, poverenik stranke za Grocku, a trenutno je poverenik za Braničevski i Podunavski okrug. Za svoj rad, 2018. godine dodeljena mu je Oktobarska nagrada opštine Žabari za “izuzetan doprinos u razvoju i afirmaciji opštine”.
Jokićeva povezanost sa Elektroprivredom Srbije (EPS) i Elektrodistribucijom Beograd takođe je tema od javnog interesa. Nakon incidenta sa studentima, podneo je ostavku na mesto direktora Elektrodistribucije Beograd. Pre toga, bio je savetnik v.d. direktora EPS-a, član Upravnog odbora EPS-a i član Skupštine RB Kolubara. Njegovo imenovanje za člana Nadzornog odbora EPS-a 2013. godine izazvalo je polemike, jer, prema navodima Transparentnosti Srbija, EPS nije bio konsultovan prilikom izbora predstavnika zaposlenih u tom telu. Već 2014. godine, Vlada Srbije raspustila je ceo Nadzorni odbor EPS-a, čime je Jokić izgubio sve funkcije u tom preduzeću.
Iako nema zvaničnih biografskih podataka o njemu, prema tvrdnjama Dragoslava Ljubičića, bivšeg glavnog poverenika Sindikata EPS „Nezavisnost“ – ogranka Termoelektrane “Nikola Tesla” (TENT), Jokić tvrdi da je diplomirao na dva fakulteta: Prirodno-matematičkom fakultetu u Kosovskoj Mitrovici (smer geografija) i Fakultetu za sport i fizičko vaspitanje (DIF).
Kontroverze koje prate Aleksandra Jokića ukazuju na uobičajeni obrazac političkog opstanka u Srbiji, gde funkcije i uticaj ne zavise od transparentnosti i integriteta, već od lojalnosti partijskim strukturama. Njegov slučaj postavlja pitanje: da li su odgovornost i pravda u Srbiji selektivni pojmovi koji važe samo za pojedince van političkog establišmenta?
(Tpknews.com/@I.M.S.)