SUSRETI SA DUHOVIMA I VAMPIRIMA: Jeziva svedočenja meštana iz Braničevskog okruga, slediće vam krv u žilama!

Verovanje u vampire u Srbiji postoji od vajkada. Još od starih vremena prepričavale su se priče o bliskim susretima sa (ne)mrtvim pa sve do danas. Posebno u seoskim i ruralnim sredinama, ovakvih priča ima u izobilju, dok ih je u gradu znatno manje.

Foto: Ilustracija

Svako od nas je sigurno čuo istu verziju neke strašne priče više puta. I to od različitih ljudi, identična priča, ali različito mesto. U takve stvari je teško poverovati, jer je sve prevelika slučajnost i deluje kao priča za decu.

Međutim, mi smo pokušali da vam dostavimo informacije iz prve ruke, obilazeći jedno selo u Braničevskom okrugu. Na tom putu smo susreli mnoge bake i deke i od njih čuli prilično jezive priče. Toliko jezive da smo se sledili, a nikako nisu jedne od onih koje se ponavljaju i koje svako zna na pamet!

Jedan deda nam je na pitanje “Da li se vampire ljudi u selu” rekao:

– Nema sada vampira, ranije ih je bilo i to dosta. Ljudi su se pre vampirili jer nije bilo injekcija i nikada nisu bili ubodeni, ali sada su skoro svi, makar pred smrt primili bar jednu injekciju- rekao nam je on.

Verujemo da je većina prvi put čula za ovo verovanje za “ubadanje”, ali u sledećem trenutku, ovaj čovek nas je sledio svojom izjavom:

– Znate da u selu prijatelji i rodbina kupaju preminule? Ja kad god idem da radim to nosim jednu iglu, i malo ga bocnem u nogu – za svaki slučaj – rekao nam ovaj deka i potpuno nas zatekao.

U nastavku naše posete ovom selu razgovarali smo sa jednom ženom i tražili da nam prenese svoja iskustva sa “onostranim”:

– Meni je muž umro, i ja poznajem ovde jednu vlašku gataru koja povezuje sa mrtvima. Htela sam da vidim kako mu je tamo. Kada smo stigli, žena je rekla da ja i sin sednemo i da čekamo da postavi pitanje pa da odgovorimo. Ali nakon par minuta ćutanja, žena je progovorila glasom mog pokojnog muža i rekla mi “Zašto mi nisi obukla nove pantalone kad sam odlazio, nego sad moj sin nosi te iste pantalone.” Za malo se nisam onesvestila jer je moj sin stvarno nosio očeve pantalone tada – prenela nam je ova žena i bukvalno nas ostavila otvorenih ustiju.

Ovo su za nas bile potpuno nove priče koje su nas stvarno zatekle, jer glas tih ljudi pleni iskrenošću i skromnošću, ali upravo to daje još jeziviji prizvuk ovom pričama – deluju iskrenije.

Međutim, mi smo tražili priču o neposrednom susretu, da li je bilo nečeg takvog i oni su nas uputuli ka jednoj staroj baki koja nam je ispričala svoju priču:

– Ja sam išla jedne subote na crveno slovo na groblje da vidim mog muža (koji je umro dok su još bili mladi). Ponela sam staklenu flašu crvenog vina, jednu sveću i cveće. Nisam smela ni sa kim da razgovaram na putu do groblja (tako običaj nalaže), a to se prikazuje tačno u podne. Stavi se flaša ispred spomenika i okreneš se ka njemu i gledaš. Lik se prikazuje u flaši, ja sam videla svog muža – rekla nam je ova prostodušna baka.

Iako smo već bili prestravljeni, nastavili smo potragu za još priča, i na kraju smo naišli na onu gde smo odlučili da je dovoljno, a koja je bila najjezivija. Radi se o ženi koja je nedavno izgubila sestru. Kada je gostovala kod svog brata koji živi sa familijom i malim unukama, odlučili su da je dozovu:

– Bilo nas je četvoro u sobi, koristili smo zlatan prsten, čašu vode i slova na papiru. Kada je sve počelo moj brat je bio toliko napet i uplašen. U jednom momentu smo čuli pucketanje i jednostavno su se svi uznemirili, međutim brat nije mogao da izdrži i kresnuo je upaljačem. U tom momentu, unuka (4 godine) je zaplakala u sobi pored. Kada smo otišli tamo, zatekli smo dete okrenuto naopako u krevecu, a lopta koja je bila pored nje, sada je bila na sred sobe. Pitali smo devojčicu šta je bilo, a ona je rekla “Baba mi otima loptu” misleći pri tom na moju pokojnu sestru koju smo mi prizivali. Nakon toga, nismo više pokušavali – prepričala nam je ova žena svoj uznemirujući doživljaj.

Kao što ste mogli da čujete naišli smo na neverovatne priče. Čuli smo dosta nazovi jezivih i horor priča u životu, ali ovako nešto treba doživeti. Jednostavni ljudi, čini se da govore toliko iskreno, a u istom momentu toliko jezivo da ne poželite da proveravate ono što su rekli.

PROČITAJ I

Leave a Reply

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.

Back to top button

Otkriven AdBlocker

Da bi ste nastavili dalje sa čitanjem objave, isključite AdBlocker