U Velikom Laolu, selu u opštini Petrovac na Mlavi, godinama funkcioniše azil za pse lutalice pod sumnjivim okolnostima, i to pod okriljem zemljoradničke zadruge iz Kamenova. Zadruga, kojom rukovodi Konstantin Ljubomirović, trebalo bi da se bavi stočarstvom i ratarstvom, a ne psima, ali je, eto, dobila zadatak da „zbrinjava“ lutalice. Za tu svrhu, iz lokalnog budžeta svake godine odlaze stotine hiljada evra.

Problem je što pasa na ulicama ima više nego ikad. Građani svakodnevno prijavljuju čopore pasa pored škola, igrališta, parka i drugih javnih površina. Zabeleženi su i brojni ujedi, posle kojih se opština suočava sa tužbama i isplatama odšteta. Dakle, građani plaćaju dva puta – jednom za azil, drugi put za odštete.
Već godinama kruže priče da u azilu cveta korupcija i prevara. Pominje se da lokalna klanica melje kosti, koje se zatim mešaju sa bajatim hlebom i daju psima, dok se na papiru vodi da su kupljene skupe granule. Takođe, govorkalo se da se psi udomljavaju u inostranstvu uz novčanu nadoknadu. Jedan petrovački advokat ispričao je da je hteo da preda psa azilu, ali mu je rečeno da je „vlasnik u Beču“, odakle navodno vodi poslove i udomljava pse.
Na netransparentnost su godinama upozoravali i lokalni političari i aktivisti:
– Dejan Mišković iz udruženja „I mi se pitamo za opštinu Petrovac na Mlavi“ i poverenik Pokreta „Ljubav, vera, nada“ više puta je javno govorio da je rad azila magla i farsa.
– Dragan Jovanović, odbornik Narodnog pokreta Srbije, u lokalnom parlamentu je iznosio konkretne cifre i optuživao da se novac troši sumnjivo.
– Violeta Miladinović iz Stranke slobode i pravde godinama diže glas protiv nepravilnosti.
Pa ipak, sve je ostajalo bez reakcije.
Redakciji TPKNews nedavno su dostavljene fotografije koje navodno prikazuju kako se pseći izmet i otpad bacaju u njivu pored azila. Ako su autentične, one otvaraju pitanje – u kakvim higijenskim uslovima borave psi i da li su standardi ikada poštovani?

Zadruga „Kamenovo“, pod čijim okriljem azil funkcioniše, na sajtu Zadružnog saveza Srbije nema objavljenih proizvoda, niti poslovnih informacija. Članstvo zadruge se godinama nije menjalo, što je protivno zakonu i svrsi zadrugarstva.

Poslednjih dana sve je kulminiralo – otvorenim ratom na Fejsbuku između osnivača azila Konstantina Ljubomirovića i Marine Nikolić, zaposlene u azilu i aktivistkinje za prava pasa. Oboje su iznosili teške optužbe jedno protiv drugog, a u sukob su se uključili i njihovi sledbenici. Javnost u Petrovcu sve glasnije govori da su priče o muljanju, koje su godinama kružile, zapravo imale čvrsto uporište.
Redakcija TPKNews uputila je niz pitanja Ljubomiroviću:
- Da li azil poseduje sve neophodne licence i dozvole za rad?
- Na koji način se troši novac iz budžeta opštine?
- Da li su tačne informacije da se psi udomljavaju u inostranstvu uz novčanu nadoknadu?
- Kako se vrši zbrinjavanje izmeta i uginulih životinja?
Odgovore još čekamo.
Azil u Velikom Laolu trebalo je da bude spas za pse i sigurnost za građane. Umesto toga, postao je simbol sumnjivih poslova, političkih prepucavanja i javnih skandala. Hoće li nadležni organi konačno reagovati i proveriti poslovanje azila, ili će sve, kao i mnogo puta do sada, ostati pod tepihom?
(Tpknews.com/@Jelena I.)











Najgore su prošli psi pre godinu-dve, kod one lude babe u “azilu”, u Velikom Gradištu.