Problemi stočarstva, posebno svinjarstva, nastali su jer država izbegava da se ozbiljno uhvati u koštac s politikom proizvodnje mesa i mleka.
Razlog smanjenja stočarske proizvodnje u Srbiji pre svega treba tražiti u politici cena, jer nijedan seljak nije stimulisan da tove svinje u uslovima skupe stočne hrane, mesa i drugih mesnih prerađevina koji se uvoze sumljivog kvaliteta.
Golubački stočari kažu da su smanjili skoro polovinu tovljenika, i još će da smanje ako se opština i država ne potrude da se uslovi proizvodnje poboljšaju.
Proizvođači mleka i mesa trenutno ne znaju šta da rade jer očekuju pomoć od srpske Vlade, a dok ona ne stigne oni su u potpunoj neizvesnosti, jer u slučaju da prestanu sa proizvodnjom tovljenika, ponovno obnavljanje ove proizvodnje je veoma dug proces, pa se rezultati mogu očekivati tek posle nekoliko godina. A do tada ogroman ce neorganizovanosti države a i same opštine Golubac u tako važnoj oblasti kao što je proizvodnja mleka i mesa, plaćaju potrošači, upozoravaju poljoprivredni stručnjaci. Mada, i pored stočarske krize, u golubačkom kraju ima i onih koji i dalje ostaju verni ovoj proizvodnji, međutim takvih je nažalost ostalo sasvim malo.
Po najnovijem popisu matičnih službi, na području opštine Golubac ima oko 4.000 svinja, 500 ovaca i oko 200 priplodnih krava i junica. U odnosu na ranije godine to je skoro upola manje, ali kada je reč o matičnom stadu ovde ima nekog pomaka. Tovljenika je sve manje, stočari zatvaraju tovilišta, klanice ostaju bez posla, zemljoradničke zadruge su nemoćne, a građani u porodičnom jelovniku zbog visokih cena troše sve manje mesa.
Prethodnih godina u Srbiji je povećan uvoz mesa, na Srpsko tržište došli su jaki evropski proizvođači sa nižim cenama, boljim kvalitetom, ali i većim subvencijama svojih država, što ih sve čini konkurentnijim. Zato mora da se standardizuje proizvodnja u Srbiji, smanje troškovi i povećaju podsticaji za naše stočare, kažu golubački ekonomisti.
Po rečima stručnjaka domaće ratarske kulture trebalo bi više koristiti kao hranu za životinje, treba ukrupnjavati farme, proizvođače i poboljšati genetiku svinja, a, to je najbolje uraditi kroz udruživanje, kao što je nekada bilo, jer bi na taj način bila zagarantovana cena i plasman. Ono što treba preporučiti u uzgoju svinja je i viša faza prerade proizvoda i proizvodnja sa geografskim poreklom. Srpski pa i golubački proizvođači, ne treba da idu na količinu, jer se tu ne mou izboriti sa pojedinim evropskim zemljama koje su dosta odmakle po broju svinja i prasadi, ali na taj način mogu da im pariraju kroz više faze prerade i tradicionalne proizvode.
TPKNEWS/M.L.