NOTARI: Paradržavni biznis za otimanje para od građana

Da mnogo toga u celoj priči sa javnim beležništvom i javnim beležnicima nije kako valja, ukazivala je na moguće probleme još tokom javne rasprave o Zakonu o javnim beležnicima kako politička, tako, što je bitnije, i stručna javnost.

Da predlagač, Vlada Srbije, nije imao jasnu koncepciju, konzistentnu strategiju, kao ni definisanu „javnu“ politiku, ukoliko se pokušaj prikrivanja legalizacije koruptivnih potencijala ne smatra legitimnim političkim ciljem, pokazalo se vrlo brzo, bar u odnosu na trenutak od kada su javni beležnici počeli da delaju, a to je bilo 1. septembra 2014. godine.

Od momenta usvajanja ovog zakona 2011. godine, Vlada Srbije je svake godine bar jednom slala Narodnoj skupštini predloge za odlaganje primene zakona ili za izmene i dopune postojećeg zakona koji jedva da je i počeo da se primenjuje, kao i predloge za izmene drugih zakona radi navodnog harmonizovanja zakonodavstva. Deo izmena i dopuna usledio je pod pritiscima što struke, što javnosti, a bogami i cehovskog udruženja – Advokatske komore Srbije, iako je svrha često bila sprovođenje nauma koji baš i nije imao u vidu interese građana ili bar ne ogromne većine bez obzira na proklamacije.

Ako je sistem javnog beležništva trebalo da rastereti srpsko pravosuđe i omogući građanima jednostavnije, brže i jeftinije ostvarivanje određenih prava ili samo obavljanje određenih poslova, izgleda da nije zadovoljio deo javno projektovanih ciljeva, bar ne onih koje je deo javnosti očekivao, ukoliko je uopšte išta očekivao saobrazno svom iskustvu, za šta su traženi izgovori u problemima koji su doveli do odlaganja primene ovog zakona tokom 2012. i 2013. godine. O onim drugim, zakulisnim i netransparentnim efektima, na koje je ukazivala i politička i stručna javnost, zvaničnici iz državnog i partijskog aparata nisu se izjašnjavali.

U javnost su isplivavale brojne kontroverze vezane za izbor i imenovanje javnih beležnika, koruptivna i kriminalna delovanja pojedinih javnih beležnika, ali i o uticaju partijskih i drugih struktura, uključujući i za Srbiju neizbežne nepotističke opcije prilikom imenovanja, do vazda interesantnih, ali za javnost indikativnih tema o tome kome ide zarada koju notari ostvaruju. Neka pitanja se javno i nisu postavljala, kao na primer ona vezana za sistemsku korupciju, iako je indicija bilo napretek, čak ih je apostrofirao i Savet za borbu protiv korupcije.

Javnosti su od početka rada javnog beležništva, od septembra 2014. godine, predočavana novinarska istraživanja finansijskog aspekta poslovanja javnih beležnika za koje je konstatovano da nije transparentno i da nije dostupno javnosti, niti oni dostavljaju nadležnim organima, Ministarstvu pravde i Javnobeležničkoj komori svoje finansijske izveštaje, a istovremeno postaje očigledno da ni država nije transparentna u izveštavanju o njihovom poslovanju. O tome je svojevremeno BIRN vršio istraživanje.

I Savet za borbu protiv korupcije bavio se problemima koji su bili uočljivi i o tome javnosti podnosio izveštaje. Početne ocene Saveta o primeni Zakona o javnim beležnicima definišu brojni problemi prouzrokovani izostankom javne i stručne rasprave kod ovako bitnih izmena u sistemu pravosuđa; ukazivano je na neusaglašenost ovog zakona sa brojnim drugim zakonima, ali i na činjenicu da su data prevelika prava javnim beležnicima, uz iskazanu ozbiljnu sumnju na ustavnost i zakonitost pojedinih rešenja. Nisu izostala ukazivanja na brojne nepravilnosti uočene u postupcima izbora javnih beležnika. Savet je ocenio da tri izmene zakona pre primene jasno ukazuju na to da ga je vlast upodobljavala budućim notarima zbog kojih je notarijat i počeo da radi pre nego što su se objektivno stekli uslovi za to, što jasno govori o neozbiljnosti Vlade kao predlagača i Skupštine kao glasačke mašinerije.

Još 2014. godine Savet je jasno izrazio bojazan da kod izbora notara postoji mogućnost da za izbor nije bio presudan kvalitet nego pripadnosti koje nemaju veze s kvalitetom, a da je moguća i koruptivna sprega.

POPULISTIČKI FAZONI VLADE SRBIIJE 

O izboru, imenovanjima i početku rada javnih beležnika Savet je iscrpno i analitički dao svoj nimalo afirmativni sud, iz kojeg je i ocena o partijskoj pripadnosti kadrova i mogućoj sprezi s korupcijom. Ocena o koruptivnoj sprezi, s obzirom na stepen prisutnosti korupcije u društvu i naročito državnim institucijama, nije neutemeljena bez obzira na pokušaje političke elite da ubedi građanstvo u postojanje odlučnosti da se korupcija eliminiše.

Da postoji omerta državnih institucija i izostanak kontrole u odnosu na rad i poslovanje javnih beležnika koje nikako ne bi trebalo da primenjuju takvu praksu, nesumnjivo ukazuje i svojevremeno odbijanje Poreske uprave da odgovori BIRN-u koliko novca notari uplaćuju u budžet Republike Srbije, pa čak i nakon intervencije poverenika za dostupnost informacija od javnog interesa.

Ono što je karakteristično za ovaj zakon jeste izostanak normi koje garantuju društvenu i državnu kontrolu, a time i isključuju transparentnost rada i poslovanja javnih beležnika, o čemu su istraživali i BIRN i Savet. Za razliku od svih ostalih pravnih lica i preduzetnika, uključujući i nevladin sektor i medije, evidencija o javnim beležnicima ne vodi se u APR-u već u Javnobeležničkoj komori; Ministarstvo pravde nema obavezu vršenja nadzora, izostanak transparentnosti finansijskog poslovanja ukazuje na moguću spregu sa uvek problematičnim političkim establišmentom inkorporiranim u institucijama države.

Da su prihodi javnih beležnika pod velom tajne, potvrđuje i činjenica da Ministarstvo pravde ne poseduje dokumente koji se odnose na godišnje poslovanje, kao ni na finansijske izveštaje javnih beležnika. U Ministarstvu navode da „nisu ovlašćeni da zahtevaju dostavljanje finansijskih izveštaja o radu javnih beležnika“.

Naravno, bilo bi neozbiljno isključivati postojanje koruptivnih rizika u ovoj oblasti. Uostalom, ove godine je u Savetu Evrope pokrenut postupak zbog, kako se navodi, „u celini nezadovoljavajuće“ primene preporuka Grupe zemalja protiv korupcije (GRECO) za sprečavanje korupcije među parlamentarcima, sudijama i tužiocima u nekim zemljama, uključujući i Srbiju, čiji je godišnji izveštaj objavljen u maju 2018. u Briselu i Strazburu, uz upozorenje da je došlo do „nazadovanja u borbi protiv korupcije“.

Prilikom predlaganja novih rešenja sadržanih u Predlogu zakona o izmenama i dopunama Zakona o vanparničnom postupku, kojim su javnim beležnicima pridodati poslovi koje je do tada obavljala javna uprava, Vlada Srbije pozivala se na to da su postupci koji se odnose na uređenje ličnih stanja uređeni prema osnovnim načelima Preporuka Komiteta ministara Saveta Evrope br. R (86) 12, o merama za sprečavanje i smanjivanje opterećenja sudova od 16. septembra 1986. godine, gde stoji da poslove koji ne predstavljaju „sudovanje“ u najužem smislu te reči treba poveriti drugim organima. Kao primer takvih poslova naveden je ostavinski postupak.

Prilikom koncipiranja ovih „novih zakonskih rešenja“, prema Vladi Srbije, pošlo se od toga da „postoji potreba“ da se preopterećeni i neažurni sudovi rasterete određenog broja predmeta, da se smanje troškovi i ublaže teškoće u finansiranju sudova itd., a sve u interesu efikasnije pravne zaštite i u interesu građana kojima treba tobože pružiti pravovremenu, efikasnu i kvalitetnu pravnu zaštitu „u onim pravnim stvarima u kojima ne dominira javni interes“, uz tvrdnju da „neće biti smanjen nivo pravne sigurnosti, niti kvalitet u vršenju poverene sudske delatnosti jer javni beležnici imaju, sem pravosudnog, i notarski ispit i praktično iskustvo“. Očigledno je da se Vlada Srbije služila populističkim obrazloženjima.

Ovim izmenama zakona predvidela se mogućnost da pojedine vanparnične postupke „sprovodi javni beležnik kao poverenik suda“, što je u javnosti prošlo neprimećeno i bez ozbiljnijih primedaba.

Kada je reč o ostavini, pitanje je da li je sve tako kako je predlagač novih zakonskih rešenja ustvrdio u svom obrazloženju?

Zakonom o javnim beležnicima predviđeno je u stavu 1 da „sud može javnom beležniku poveriti sprovođenje postupka ili preduzimanje pojedinih vanparničnih radnji pod uslovima koji su predviđeni zakonom koji uređuje taj postupak“.

HIPOTETIČKI JAVNI INTERES

U momentu donošenja Zakona o javnim beležnicima, odredbama tada važećeg Zakona o vanparničnom postupku bilo je predviđeno da nadležni mаtičаr u roku od 30 dаnа po izvršenom upisu dostаvi smrtovnicu ostаvinskom sudu ili ako je sudu dostаvljenа nepotpunа smrtovnicа ili sаmo izvod iz mаtične knjige umrlih, sud će premа okolnostimа sаm sаstаviti smrtovnicu u sudu, ili će nаrediti dа smrtovnicu sаstаvi sudski rаdnik, ili će njeno sаstаvljаnje poveriti mаtičаru.

Ovakvom regulativom javni beležnici bili bi uključeni u vanparnični postupak tek ukoliko matičar nije mogao da dostavi potpunu smrtovnicu ili drugim predviđenim postupkom to nije obezbeđeno, dakle, kao krajnja instanca. Međutim, izmenama i dopunama iz 2014. godine menja se procedura i, umesto da se pojednostavi, ona se usložnjava, bar teoretski, u biti ima drugu svrhu, o kojoj ćemo kasnije. Sada matičar više ne dostavlja sudu smrtovnicu već samo izvod iz matične knjige umrlih, na osnovu čega sud poverava javnom beležniku da sastavi smrtovnicu i tek ako on nije u mogućnosti da sastavi i sudu dostavi smrtovnicu sa svim predviđenim podacima, tada sud saobrazno izmenjenoj odredbi zakona, a prema okolnostima, može odlučiti da sam sastavi smrtovnicu u sudu ili da to učini sudijski pomoćnik van suda.

Ovim rešenjem jasno je čak i laiku da je procedura zapravo zakomplikovana i da nije učinjena u interesu građana, što i praksa pokazuje. Uostalom, i Savet za borbu protiv korupcije je generalno izrazio sumnju u racionalnost zakonskih izmena i dopuna.

Argument da se ovim izmenama preopterećeni i neažurni sudovi rasterete određenih poslova iz svoje nadležnosti u konkretnom slučaju ne stoji; sastavljanje smrtovnice bilo je u nadležnosti opšte uprave pri lokalnim zajednicama a ne sudova. Zapravo, moglo bi se reći da je novim rešenjem obim matičnih službi unekoliko umanjen jer ne moraju sačiniti umrlicu, ali u svakom slučaju šalju izvod, pa zato ostavinski sudija sada mora sačiniti rešenje i dostaviti ga javnom beležniku, dakle – dodatni posao, a vreme rešavanja ostavine se produžava.

Živojin Ivković

PROČITAJ I

Leave a Reply

Ово веб место користи Акисмет како би смањило непожељне. Сазнајте како се ваши коментари обрађују.

Back to top button

Otkriven AdBlocker

Da bi ste nastavili dalje sa čitanjem objave, isključite AdBlocker